Kako prepoznati simptome ADHD-a (Poremećaja pažnje i hiperaktivnosti)

ADHD ili poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, nažalost, sve je češća dijagnoza koju, prema procjenama ima čak 3 – 5 % školske djece u Hrvatskoj. Teorije o uzrocima i nastanku ovog sindroma su razne, ponajviše zato što je jako teško dati definitivan odgovor na uzrok  sve učestalijeg problema.Dijagnoza i definiranje ADHD-a promatra se kroz simptome nepažnje (npr. manjak pažnje, česte bezbrižne greškice…), hiperaktivnosti (npr. vrpoljenje, stalno igranje s rukama i stvarima…) i impulzivnosti (npr. teškoće u čekanju reda, prekidanje govora drugih…)

Tretman i liječenje ADHD-a nerijetko je vrlo učinkovit, a provodi se kombiniranjem psihološkog savjetovanja (KBT) i farmakoterapije.

Što je ADHD?

Poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, odnosno eng: Attention Deficit/Hyperactivity Disorder, definiran je kao ponašajni sindrom kojeg između ostalog obilježava nepažnja, hiperaktivnost, emocionalna nereguliranost i impulzivnost u dovoljnoj mjeri da negativno utječe na život pojedinca.

Ovaj ili njemu sličan sindrom te njegovi raznoliki simptomi prepoznati su već jako dugo. Kroz vrijeme on se nazivao raznim imenima i bio karakteriziran raznim uzrocima. Neki od takvih naziva su ADD ili „hiperkinetička reakcija tijekom djetinjstva“ koji su korišteni tijekom prošlog stoljeća.

U stručnoj literaturi postoji relativno jasna podjela poremećaja pažnje na tri tipa koja se međusobno razlikuju u intenzitetu i simptomatici:

• Pretežito s nepažnjom ili „nehajni“ tip - ovaj oblik ADHD-a najčešće se očituje kroz teškoće u koncentraciji, zaboravljivost i gubitak fokusa. Osobe s ovim tipom često imaju problema s organizacijom, završavanjem zadataka i praćenjem uputa. Češći je kod djevojčica i odraslih, a često ostaje neprepoznat jer nema izražene hiperaktivnosti
• Pretežito hiperaktivno-impulzivni tip - karakterizira nemir, impulzivnost i potreba za stalnim kretanjem. Osobe s ovim oblikom ADHD-a često prekidaju druge, teško miruju i reagiraju bez razmišljanja. Češće se dijagnosticira kod djece, osobito dječaka, jer su simptomi vidljiviji i intenzivniji
• Kombinirani tip - najčešći oblik ADHD-a, kod kojeg su prisutni simptomi i nepažnje i hiperaktivnosti/impulzivnosti. Osobe s ovim tipom imaju izražene poteškoće s fokusom, ali i s kontrolom impulsa, što može utjecati na školu, posao i svakodnevne odnose

Simptomi ADHD-a

Kao što je vidljivo iz samog opisa tipova, ADHD pod svojim spektrom zaista sadrži  brojne simptome i oblike manifestiranja. Ipak, vrijedi napraviti popis karakterističnih simptoma s kojima se bore osobe s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti kako bi se dobio potpuniji dojam.

Simptomi se mogu razlikovati od osobe do osobe, ali najčešće uključuju:

• Teškoće s održavanjem fokusa i koncentracije tijekom duljih zadataka
• Zaboravljivost, gubljenje predmeta i neorganiziranost u svakodnevnim obavezama
• Osjećaj unutarnjeg nemira, nestrpljivosti ili potrebe za stalnim kretanjem
• Impulzivno donošenje odluka ili prekidanje drugih u razgovoru
• Problemi s upravljanjem vremenom i odgađanjem obaveza
• Nagli valovi emocionalnih reakcija, od frustracije do razdražljivosti

Ovi znakovi ne znače nužno da osoba ima ADHD, ali ako se javljaju redovito i utječu na posao, školu ili odnose, vrijedi potražiti savjet stručnjaka.

Kako prepoznati simptome ADHD-a kod djeteta?

Simptomatika ADHD-a kod djece prati sličan uzorak, ali ipak je teže dati konačnu ocjenu. ADHD kod djece često se prepoznaje po obrascima ponašanja koji se ponavljaju i ometaju svakodnevno funkcioniranje u školi ili kod kuće. Roditelji i učitelji najčešće primjećuju:

• Dijete teško miruje, često ustaje, vrpolji se ili se stalno kreće
• Ima kratak raspon pažnje i lako se ometa tijekom učenja ili igre
• Zaboravlja obveze, domaće zadaće ili školski pribor
• Često prekida druge, govori bez razmišljanja ili ne može čekati red
• Ima poteškoće s organizacijom aktivnosti i dovršavanjem započetog
• Pokazuje naglu promjenu raspoloženja ili brzu frustraciju

Ako roditelj primijeti da ovakvo ponašanje traje dulje vrijeme i ometa uspjeh u školi ili odnose s vršnjacima, preporučuje se razgovor s pedijatrom ili dječjim psihologom. Ovdje definitivno vrijedi napomenuti da je prevalencija ovog poremećaja barem dvostruko veća kod dječaka u odnosu na djevojčice.

Dijagnosticiranje ADHD-a

Budući da se problemi ADHD-a očituju na bihevioralnom, kognitivnom i emocionalnom planu, tijekom dijagnostike važno je u obzir uzeti sva ta područja. Zbog toga se dijagnoza provodi nizom testova i pretraga.

Sveobuhvatna dijagnoza može uključivati:

• Standardizirane testove i skale povezane s pažnjom
• Anamnezu i klinički intervju
• Pedijatrijsku ili psihološku procjenu
• Neuropsihološke testove
• Ukoliko je to potrebno, čak i laboratorijske pretrage

Proces obično uključuje detaljan razgovor s pacijentom, procjenu ponašanja i upitnike koje ispunjavaju osoba, roditelji ili učitelji. Psihijatar ili klinički psiholog koristi dijagnostičke kriterije (npr. MKB 10 ili DSM-5) za procjenu trajanja, učestalosti i utjecaja simptoma na svakodnevni život.

DSM-5 kriteriji za ADHD

Prema DSM-5 priručniku, ADHD se dijagnosticira kada osoba pokazuje trajan obrazac nepažnje i/ili hiperaktivnosti-impulzivnosti koji ometa funkcioniranje.

• Djeca (do 16 g.): najmanje 6 simptoma
• Odrasli (17+): najmanje 5 simptoma
• Simptomi traju ≥ 6 mjeseci i nisu primjereni dobi.

Nepažnja: česte pogreške, teškoće s koncentracijom, organizacijom i pamćenjem, gubitak stvari, zaboravljivost.

Hiperaktivnost i impulzivnost: nemir, pretjerano pričanje, poteškoće s čekanjem reda, prekidanje drugih, osjećaj stalnog “pokreta”.

 

MKB-10 kriteriji za ADHD

Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, 10. reviziji (MKB-10 / ICD-10) Svjetske zdravstvene organizacije, ADHD se vodi kao hiperkinetički poremećaj (F90).

Riječ je o skupini poremećaja s ranim početkom (najčešće u prvih pet godina života) koje karakterizira:

• kratkotrajna pažnja,
• laka ometivost,
• nedostatak upornosti u zadacima koji zahtijevaju mentalni napor,
• pretjerana, neorganizirana i impulzivna aktivnost.

Simptomi su neprimjereni razvojnoj dobi i znatno narušavaju svakodnevno funkcioniranje.

 

Kod djece se ADHD najčešće prepoznaje kroz ponašanje u školi i kod kuće, dok se kod odraslih dijagnoza često postavlja retroaktivno, analizom ranijih obrazaca ponašanja.

Pravovremena dijagnoza omogućuje bolje razumijevanje vlastitih potreba i odabir optimalne terapije – bilo da se radi o promjeni životnih navika, psihološkoj podršci ili, prema preporuci liječnika, farmakološkom liječenju.

Vrste tretmana za ADHD

Najčešće liječenje poremećaja pažnje i hiperaktivnosti uključuje savjetovanje ili farmakoterapiju. Točnije, najčešće uključuje kombiniranje ova dva pristupa.

1. Farmakološki oblik liječenja uključuje stimulativne i nestimulativne lijekove koji utječu na razine dopamina i noradrenalina u mozgu. Ovi lijekovi pomažu u boljoj koncentraciji i kontroli impulsa, ali se propisuju isključivo uz stručni nadzor psihijatra ili neurologa. Kod djece i odraslih doziranje se individualno prilagođava, a važno je redovito praćenje učinaka i mogućih nuspojava. U Hrvatskoj je najčešća primjena metilfenidata, a od lijekova koji nisu stimulansi središnjeg živčanog sustava koristi se danas i atomoksetin.
2. Savjetovanje i psihoterapija sasvim su drugačiji pristup koji traži dublju analizu i usmjeren je ka mijenjaju navika i životnih strategija. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) je najčešći oblik nefarmakološkog liječenja ADHD-a. KBT pomaže osobama s ADHD-om da razviju strategije upravljanja vremenom, organizacijom i emocijama. Terapija uključuje učenje praktičnih tehnika za smanjenje distrakcija, bolje planiranje zadataka i kontrolu impulzivnog ponašanja. Kod djece, uključivanje roditelja u terapijski proces dodatno povećava uspjeh tretmana.

Ipak, u najvećem broju slučajeva, stručnjaci preporučuju kombiniranje ovih pristupa kako bi se dobio puni tretman koji pokriva fiziološku, ali i psihološku razinu problema.

Suplementi za smirenje i bolji fokus

Određeni nutrijenti i dodaci prehrani mogu dati podršku ljudskom funkcioniranju, poboljšati fokus, smanjiti osjećaj napetosti i poboljšati kvalitetu sna.

Naravno, ovo nisu suplementi koji liječe ADHD, nego su to dodaci koji podržavaju zdravo funkcioniranje mozga i živčanog sustava, potiču mentalnu ravnotežu te doprinose boljoj koncentraciji, smirenosti i kvalitetnijem odmoru u svakodnevnom životu:

• Omega-3 masne kiseline važan su dio strukture moždanih stanica te mogu doprinijeti boljoj koncentraciji i mentalnoj jasnoći
• Minerali, poput magnezija, zajedno s cinkom i željezom, sudjeluju u radu živčanog sustava i pomaže u smanjenju umora te održavanju emocionalne stabilnosti
• Melatonin, za osobe koje se bore s neredovitim snom ili nemirom prije spavanja, može pomoći u uspostavljanju prirodnog ritma spavanja i olakšati opuštanje

Redovito uključivanje ovih nutrijenata u prehranu ili kroz pažljivo odabrane dodatke prehrani može biti vrijedan korak prema uravnoteženijem i mirnijem svakodnevnom funkcioniranju.

Zaključak

ADHD vrlo je ozbiljna pojava koja dobiva sve veću pažnju svjetskog zdravstva budući da prevalencije raste iz godine u godinu, osobito kod djece školske dobi. Govoriti o uzrocima sve češćeg pojavljivanja ovog poremećaja iznimno je teško i relativna je nepoznanica, što uvelike otežava liječenje i kontrolu rizika.

Ipak, medicina i psihologija razvile su vrlo efikasne načine nošenja s ADHD-om ponajprije kombiniranjem farmakoterapije i savjetovanja te promjenom životnih navika.

Uz profesionalno vodstvo, promjene u prehrani i korištenje prirodnih dodataka za fokus, smirenje i kvalitetan san mogu pomoći u svakodnevnom funkcioniranju. Također mogu povećati osjećaj ravnoteže i kontrole.

 

NAPOMENA/DISCLAIMER:

Ovaj tekst služi isključivo u informativne svrhe i ne može zamijeniti stručni medicinski savjet. Ako sumnjate na poremećaj pažnje i hiperaktivnosti ili imate simptome, obavezno se posavjetujte s liječnikom radi pravilne dijagnoze i liječenja.